OSIJEK, HRVATSKA [AP] – Subotnje popodne. Pripremamo se za početak popodnevnog bogoslužja koje je u našoj crkvi ustaljena praksa. Osjeća se uzbuđenje i užurbanost. Malo dalje, brat Ivan Kovačević gestikulira rukama i povišenim tonom priča nešto jednoj skupini vjernika. Bio je gost crkve u Dalju i tamo je doživio nešto što s nama želi podijeliti. U Dalj-Planini je posjetio našu sestru Katarinu Dioši, bolesnu i usamljenu. Posjet toj starici ostavio je na njega dojam i on želi da pođemo k njoj u posjetu u što kraćem roku.
Pošli smo sutradan, nas nekoliko, natovareni darovima. Mnoge sestre i braća iz naše crkve željela su sudjelovati. Bilo je kolača, namaza, sokova, voća i drugih potrepština za život.
Dočekao nas je sin sestre Katarine i uveo nas kod nje u sobu. Bolesnica je sjedila na svom ležaju, a pored nje susjeda koja joj je donijela šalicu toplog mlijeka. Jedva smo stali u malu, toplu, vrlo ugodnu sobicu. Sestra je okružena knjigama i starim poukama jer, kako ona kaže, kad nema ništa novo, ona čita pouke po nekoliko puta. Iznenađeni smo njenom bistrinom i poznavanjem Božje riječi te ohrabreni vjerom u našeg Spasite-lja, unatoč teškom životu, nedaćama i bolesti koja je trenutno drži prikovanu za krevet.
Katarina Dioši rođena je 01.03.1932. godine a krstila se 19.03.1988. U istom mjesecu dva rođendana kojima se uvijek veseli. Veselila se što smo stigli u posjet, radosna što susjedima može reći “evo, nisu me zaboravili sestre I braća.”
Na kraju našeg posjeta, provedenog u razgovoru i slušanju o njenom životnom putu i krštenju, o njenoj vjeri, poželjela je da u molitvi ona zahvali Gospodu. Kako reče naša sestra Zlatica Kiš, koja je sa mnom, Sekom, Lidijom i Ivanom Kovačevićem bila u posjeti, u molitvi smo čuli kompletan plan spasenja! Prelijepo i vrlo ohrabrujuće.
Polazimo! Prati nas sin naše sestre. Prolazimo kroz vrlo uređeno dvorište koje krasi kameni stol. U svom ograđenom dvorištu veselo skakuće pas, a u drugom gospodarskom dvorištu kljucaju kokoši. Zlatica pohvaljuje lijepo održavano dvorište za koje se brine sin naše sestre.
Vraćamo se zadovoljni i ohrabreni – usrećili smo našu sestru, ohrabrili je, ali i ona je ohrabrila nas; upoznali smo njenog sina kojem smo možda bili svjedoci, ali je i on nama svjedočio o ljubavi za svoj dom. Dogovorili smo da ovo ne bude jedini posjet sestri Katarini Dioši, a ni drugima koji su u potrebi, duhovnoj ili tjelesnoj!
[Stanka Jaklić]
