Adventisti sedmog dana prihvaćaju Bibliju kao svoje jedino pravilo vjerovanja i smatraju iznesena temeljna vjerovanja izrazom učenja Svetog pisma. Ova vjerovanja, ovdje izložena, sačinjavaju crkveno shvaćanje i izražavanje učenja Pisma. Revizija ovako izraženih vjerovanja moguća je na nekom zasjedanju Generalne konferencije kada Sveti Duh povede Crkvu do potpunijeg razumijevanja biblijske istine ili pronađe bolji jezik da izrazi učenje svete Božje riječi.
Sveto pismo, Starog i Novog zavjeta je pisana Božja riječ dana božanskim nadahnućem preko svetih Božjih ljudi koji su govorili i pisali onako kako ih je pokretao Sveti Duh. U ovoj Riječi Bog je povjerio čovjeku znanje potrebno za spasenje. Sveto pismo je nepogrješivo otkrivenje Njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, ogled iskustva, autoritativni tumač doktrina i pouzdana zabilješka o Božjim djelima u povijesti. (2. Petrova 1,20.21; 2. Timoteju 3,16.17; Psalam 119,105; Izreke 30,5.6; Izaija 8,20; Ivan 17,17; 1. Solunjanima 2,13; Hebrejima 4,12) ↑ Sadržaj
Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri osobe iste vječnosti. Bog je besmrtan, svemoćan, sveznajući, iznad svega i svuda prisutan. On je beskonačan i prelazi moć ljudskog shvaćanja, ali ipak poznat preko svojih otkrivenja o Sebi. On je vječno dostojan da Ga sva stvorenja poštuju, obožavaju i da Mu služe. (Ponovljeni zakon 6,4; Matej 28,19; 2. Korinćanima 13,14; Efežanima 4,4-6; 1. Petrova 1,2; 1. Timoteju 1,17; Otkrivenje 14,7) ↑ Sadržaj
Bog vječni Otac je Tvorac, Vrelo, svedržitelj i Vladar cjelokupnog stvaranja. On je pravedan i svet, milostiv i pun milosrđa, spor na gnjev i obilan nepokolebljivom ljubavlju i vjernošću. Osobine i sila koje su se pokazale u Sinu i Svetom Duhu također su otkrivenje Oca. (Postanak 1,1; Otkrivenje 4,11; 1. Korinćanima 15,28; Ivan 3,16; 1. Ivanova 4,8; 1. Timoteju 1,17; Izlazak 34,6.7; Ivan 14,9) ↑ Sadržaj
Bog vječni Sin utjelovljen je u Isusu Kristu. Kroz Njega je sve stvoreno, Božji karakter je otkriven, izvršeno spasenje ljudskog roda i sud svijetu. Za svu vječnost živi Bog postao je i čovjek Isus Krist. Začet je Svetim Duhom i rodila Ga je Marija. Živio je i iskusio iskušenja kao ljudsko biće, ali je savršenim primjerom pokazao Božju pravednost i ljubav. Svojim čudima On je otkrio božansku pravednost i ljubav. Svojim čudima On je otkrio božansku silu i umro na križu za naše grijehe i umjesto nas, uskrsnuo je iz mrtvih i uznio se na Nebo da u nebeskoj svetinji vrši službu za nas. Doći će opet u slavi da konačno oslobodi svoj narod i da obnovi sve. (Ivan 1,1-3.14; Kološanima 1,15-19; Ivan 10,30; 14,9; Rimljanima 6,23; 2. Korinćanima 5,17-19; Ivan 5,22; Luka 1; Filipljanima 2,5-11; Hebrejima 2,9-18; 1. Korinćanima 15,3.4; Hebrejima 8,1.2; Ivan 14,1-3) ↑ Sadržaj
Bog vječni Duh bio je aktivan sa Ocem i Sinom prilikom stvaranja, utjelovljenja i otkupljenja. On je nadahnjivao pisce Svetog pisma. On je ispunjavao Kristov život silom. On privlači i ubljeđuje ljudska bića, a one koji se odazovu, obnavlja i preobražava u Božji lik. Poslat od Oca i Sina da bude stalno sa Njegovom djecom, On daje duhovne darove Crkvi, opunomoćuje je da svjedoči za Krista, i u skladu sa Svetim pismom, uvodi je u svaku istinu. (Postanak 1,1.2; Luka 1,35; 4,18; Djela 10,38; 2. Petrova 1,21; 2. Korinćanima 3,18; Efežanima 4,11.12; Djela 1,8; Ivan 14,16-18.26; 15,26.27; 16,7-13) ↑ Sadržaj
Bog je tvorac svega koji je u Svetom pismu otkrio vjerodostojan izvještaj o svojoj stvaralačkoj djelatnosti. Za šest dana Gospod je stvorio “nebo i zemlju”, sva bića na Zemlji i počinuo sedmog dana tog prvog tjedna. Na taj način On je uspostavio Subotu kao vječnu uspomenu na svoje završeno stvaralačko djelo. Prvi čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju kao kruna stvaralačkog djela. Čovjeku je dana vlast nad svijetom, ali i odgovornost da se brine o njemu. Kada je stvaranje svijeta bilo završeno, svijet je bio “veoma dobar” spreman da objavljuje Božju slavu. (Postanak 1,2; Izlazak 20,8-11; Psalam 19,1-6; 33,6.9; 104; Hebrejima 11,3) ↑ Sadržaj
Čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju sa individualnošću, sa mogućnošću i slobodom mišljenja i djelovanja. Iako su stvoreni kao nezavisna bića, svaki čovjek je nedjeljiva cjelina tijela, duha i duše, koja zavisi od Boga za život, disanje i sve ostalo. Kada su postali neposlušni Bogu, naši prvi roditelji su poricali svoju zavisnost od Njega, odvojili se od Boga i pali sa svoga visokog položaja. Božji lik u njima bio je narušen i oni su postali podložni grijehu. Njihovi nasljednici sudjeluju u ovoj spaloj prirodi i njenim posljedicama. Oni su rođeni sa slabostima i sklonostima ka zlu. Međutim, Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom i svojim Duhom obnavlja smrtnike koji se kaju u lik njihovog Tvorca. Stvoreni na slavu Bogu, oni su pozvani da Ga vole, da vole jedni druge i vode brigu o svojoj životnoj sredini. (Postanak 1,26-28; 2,7; Psalam 8,4-8; Djela 17,24-28; Postanak 3; Psalam 51,5; Rimljanima 5,12-17; 2. Korinćanima 5,19.20; Psalam 51, 10; 1. Ivanova 4,7.8.11.20; Postanak 2,15) ↑ Sadržaj
Cijeli ljudski rod obuhvaćen je velikom borbom između Krista i sotone u odnosu na Božji karakter, Njegov zakon i Njegovu vladavinu nad svemirom. Ovaj sukob nastao je na nebu kada je jedno stvoreno biće, obdareno slobodom izbora, u samo uzvišenju uvelo duh pobune u ovaj svijet i navelo na grijeh Adama i Evu. Ovaj čovjekov grijeh imao je za ishod izopačenost Božjeg obličja u ljudskom rodu, nered u stvorenom svijetu i na kraju njegovo uništenje u vrijeme potopa cijelog svijeta. Gledan od svih stvorenih bića, ovaj svijet postao je poprište sveopćeg sukoba iz koga će Bog ljubavi na kraju izaći opravdan. Da bi pomogao svom narodu u ovoj borbi, Krist šalje Svetog Duha i odane anđele da ga vode, zaštite i podupru na putu spasenja. (Otkrivenje 12,4-9; Izaija 14,12-14; Ezehijel 28,12-18, Postanak 3; Rimljanima 1,19-32; 5, 12-21; 8,19-22; Postanak 6-8; 2. Petrova 3,6; 1. Korinćanima 4,9; Hebrejima 1,14) ↑ Sadržaj
U Kristovom životu savršene poslušnosti Božjoj volji, u Njegovoj patnji, smrti i uskrsenju, Bog je dao jedino sredstvo pomirenja za ljudski grijeh, tako da oni koji vjerom prihvate ovo pomirenje mogu imati vječni život, a cjelokupno stvaranje može bolje razumjeti Tvorčevu bezgraničnu i svetu ljubav. Ovo savršeno pomirenje opravdava pravednost Božjeg zakona i milostivost Njegovog karaktera; jer ovo dvoje osuđuju naš grijeh i daju nam oproštenje. Kristova smrt je zamjena i otkupljenje koje vrši pomirenje i preobražaj. Kristovo uskrsenje objavljuje Božju pobjedu nad silama zla, a onima koji prihvaćaju pomirenje, daje čvrsto obećanje o konačnoj pobijedi nad grijehom i smrću. Ono objavljuje dostojanstvo Gospoda Isusa Krista pred kojim će se saviti svako koljeno na Nebu i na Zemlji. (Ivan 3,16; Izaija 53; 1. Petrova 2,21.22; 1. Korinćanima 15,3.4.20-22; 2. Korinćanima 5,14.15.19-21; Rimljanima 1,4; 4,25; 8,3.4; 1. Ivanova 2,2; 4,10; Kološanima 2,15; Filipljanima 2,6-11) ↑ Sadržaj
U beskrajnoj ljubavi i milosti Bog je učinio Krista, koji nije znao za grijeh, grijehom za nas, tako da u Njemu možemo biti učinjeni Božjom pravdom. Vođeni Svetim Duhom mi osjećamo svoju potrebu, priznajemo svoju grešnost, kajemo se zbog svojih prijestupa, i upražnjavamo vjeru u Isusa kao Gospoda i Krista, kao Zamjene i Primjera. Ova vjera koja prima spasenje dolazi preko božanske sile Riječi i dar je Božje blagodati. Kroz Krista mi smo opravdani, usvojeni kao Božji sinovi i kćeri i oslobođeni od vlasti grijeha. Nanovo smo rođeni i posvećeni Duhom; Duh obnavlja naše umove, upisuje Božji zakon ljubavi u naša srca i mi dobivamo silu da živimo svetim životom. Time što ostajemo u Njemu, postajemo sudionici u božanskoj prirodi i imamo jamstvo spasenja sada i na sudu. (2. Korinćanima 5,17-21; Ivan 3,16; Galaćanima 1,4; 4,4-7: Titu 3,3-7; Ivan 16,8; Galaćanima 3,13.14; 1. Petrova 2,21.22; Kološanima 1,13.14; Rimljanima 8,14-17; Galaćanima 3,26; Ivan 3,3-8; 1. Petrova 1,23; Rimljanima 12,2; Hebrejima 8,7-12; Ezehijel 36,25-27; 2. Petrova 1,3.4; Rimljanima 8,1-4; 5,6-10; Rimljanima 10,17; Luka 17,5; Marko 9,23.24; Efežanima 2,5-10; Rimljanima 3,21-26) ↑ Sadržaj
Svojom smrću na križu Isus je trijumfirao nad silama zla. Onaj koji je pokorio demonske duhove tijekom svoje zemaljske službe, slomio je njihovu moć i učinio izvjesnom njihovu konačnu propast. Isusova pobjeda daje nam pobjedu nad zlim silama koje nas i dalje žele nadzirati dok hodimo s Njim u miru, radosti i sigurnosti Njegove ljubavi. Sada Sveti Duh prebiva u nama i daje nam silu.
Stalno posvećeni Isusu kao našem Spasitelju i Gospodinu, oslobođeni smo tereta naših prošlih djela. Više ne živimo u tami, strahu od zlih sila, neznanju i besmislenosti našeg prethodnog načina života. U toj novoj slobodi u Kristu, mi smo pozvani da rastemo u sličnosti s Njegovim karakterom, komunicirajući s Njim svakodnevno u molitvi, hraneći se Njegovom Riječju, razmišljajući o njoj i o Njegovoj providnosti, pjevajući Njemu hvale,, okupljajući se zajedno na bogoslužju i sudjelujući u poslanju Crkve. Dok dajemo sebe u službi ljubavi onima oko nas i u svjedočenju o Njegovom spasenju, Njegova nepromjenljiva prisutnost s nama preko Duha preobražava svaki trenutak i svaku zadaću u duhovno iskustvo. (Psalam 1,1.2; 23,4; 77,11.12; Kološanima 1,13.14; 2,6.14.15; Luka 10,17-20; Efežanima 5,19.20; 6,12-18; 1. Solunjanima 5,23; 2. Petrova 2,9; 3,18; 2. Korinćanima 3,17.18; Filipljanima 3,7-14; 1. Solunjanima 5,16-18; Matej 20,25-28; Ivan 20,21; Galaćanima 5,22-25; Rimljanima 8,38.39; 1. Ivanova 4,4; Hebrejima 10,25.) ↑ Sadržaj
Crkva je zajednica vjernika koji priznaju Isusa Krista za Gospoda i Spasitelja. Kao nastavak Božjeg naroda iz starozavjetnog doba, mi smo pozvani iz svijeta; i skupljamo se radi bogosluženja, bratske zajednice, proučavanja Božje riječi, proslavljanja Večere Gospodnje, službe cijelom ljudskom rodu i objavljivanja Evanđelja cijelom svijetu. Crkva dobiva svoje ovlaštenje od Krista koji je utjelovljena Riječ iz Svetoga pisma koje je pisana riječ. Crkva je Božja porodica. Usvojeni od Njega, njeni članovi žive utemeljeni na Novom zavjetu. Crkva je Kristovo tijelo, zajednica vjere čija je glava sam Krist. Crkva je nevjesta za koju je Krist umro da bi mogao da je posveti i očisti. Prilikom svog pobjedonosnog dolaska On će staviti preda se slavnu Crkvu, vjerne svih vjekova, otkupljenu Njegovom krvlju; bez mane ili greške, svetu i bez mrlje. (Postanak 12,3; Djela 7,38; Efežanima 4,11-15; 3,8-11; Matej 28,19.20; 16,13-20; 18,18; Efežanima 2,19-22; 1,22.23; 5,23-27; Kološanima 1,17.18) ↑ Sadržaj
Naša crkva sastavljena je od svih koji istinski vjeruju u Krista, ali u posljednje vrijeme široko rasprostranjenog otpada, jedan ostatak bio je pozvan da izađe da drži Božje zapovijesti i vjeru Isusovu. Ovaj ostatak objavljuje dolazak sudnjeg dana, propovijeda spasenje u Kristu i oglašava približavanje Njegovog Drugog dolaska. Ovo objavljivanje simbolički je predstavljeno sa tri anđela iz Otkrivenja 14. glave; to se podudara sa djelovanjem Suda na Nebu i ima za posljedicu djelo pokajanja i reforme na Zemlji. Svaki vjernik je pozvan da osobno sudjeluje u ovom svjedočenju po cijelom svijetu. (Otkrivenje 12,17; 14,6-12; 18,1-4; 2. Korinćanima 5,10; Juda 3.14; 1. Petrova 1,16-19; 2. Petrova 3,10-14; Otkrivenje 21,1-14) ↑ Sadržaj
Crkva je jedno tijelo sa mnogim članovima pozvanim iz svakog naroda, plemena, jezika. U Kristu smo nova stvorenja; razlike među nama ne smiju biti po rasi, kulturi, obrazovanju i nacionalnosti, kao ni razlike između visokih i jednostavnih, bogatih i siromašnih, muškaraca i žena. Svi smo mi jednaki u Kristu, koji nas je jednim Duhom povezao u jednu zajednicu sa Sobom i jedne sa drugima; mi treba da služimo i da nam se služi bez ikakve podvojenosti i rezerve. Otkrivenjem Isusa Krista u Svetome pismu dijelimo istu vjeru i nadu, i dopiremo do svih jednim svjedočenjem. Ovo zajedništvo ima svoj izvor u jedinstvu tro jedinog Boga, koji nas je usvojio kao svoju djecu. (Rimljanima 12,4.5; 1. Korinćanima 12,12-14; Matej 28,19.20; Psalam 133, 1; 2. Korinćanima 5,16.17; Djela 17,26.27; Galaćanima 3,27.29; Kološanima 3,10-15; Efežanima 4,14-16; 4, 1-6; Ivan 17,20-23) ↑ Sadržaj
Krštenjem ispovijedamo svoju vjeru u smrt i uskrsenje Isusa Krista i dokazujemo svoju smrt grijehu i namjeru da hodimo u novom životu. Na taj način priznajemo Krista kao Gospoda i Spasitelja, postajemo Njegov narod i primljeni smo za vjernike Njegove crkve. Krštenje je znamenje našeg jedinstva sa Kristom, znamenje oproštenja naših grijehova i primanja Svetog Duha. Krštenje se vrši zagnjurivanjem u vodu i moguće je na osnovu priznanja vjere u Isusa i dokaza o pokajanju zbog grijeha. Ono slijedi upute iz Svetoga pisma i prihvaćanja njegovog učenja. (Rimljanima 6,1-6; Kološanima 2,12.13; Djela 16,30-33; 22,16; 2,38; Matej 28,19.20) ↑ Sadržaj
Večera Gospodnja je učestvovanje u znamenju Isusovog tijela i krvi kao izraza vjere u Njega, našeg Gospoda i Spasitelja. U ovom iskustvu zajedništva Krist je prisutan da se sastane sa svojim narodom i da ga jača. Uzimanjem učešća mi objavljujemo Gospodnju smrt sve dok ponovo ne dođe. Priprema za Večeru Gospodnju uključuje samoispitivanje, pokajanje i priznanje. Učitelj je uspostavio obred pranja nogu da označi ponovno očišćenje, da izrazi voljnost za službu jedan drugome u Kristovoj poniznosti i sjedini naša srca u ljubavi. Služba Večere Gospodnje otvorena je za sve kršćane koji vjeruju. (1. Korinćanima 10,16.17; 11,23-30; Matej 26,17-30; Otkrivenje 3,20; Ivan 6,48-63; 13,1-17) ↑ Sadržaj
Bog svim vjernicima svoje Crkve u svim vremenima poklanja duhovne darove, koje svaki vjernik treba da upotrijebi u službi ljubavi za opće dobro Crkve i ljudskog roda. Dati posredstvom Svetoga Duha, koji dodjeljuje svakom vjerniku po svojoj volji, darovi pružaju sve sposobnosti i službe potrebne Crkvi da bi ispunila svoje Bogom uspostavljene funkcije. Na osnovu Svetoga pisma, za pomoć i ohrabrenje ljudima ovi darovi uključuju takve službe kao što je vjerovanje, iscjeljivanje, prorokovanje, objavljivanje, poučavanje, upravljanje, pomirenje, sažaljenje, samoprijekorno djelovanje i milosrđe. Neke vjernike Bog poziva i daruje ih Duhom za dužnosti koje Crkva priznaje u pastirskoj, evanđeoskoj, apostolskoj i učiteljskoj službi osobito potrebnoj da bi se vjernici pripremili za službu, za izgradnju Crkve do duhovne zrelosti da bi se očuvalo jedinstvo vjere i poznanje Boga. Kada vjernici koriste ove duhovne darove kao vjerni pristavi Božjih različitih vrlina, Crkva je zaštićena od razornog utjecaja lažnog učenja i sazidana u vjeri i ljubavi, dostiže rast koji je od Boga. (Rimljanima 12,4-8; 1. Korinćanima 12,9-11.27.28; Efežanima 4,8.11-16; Djela 6,1-7; 1. Timoteju 3,1-13; 1. Petrova 4,10.11) ↑ Sadržaj
Proroštvo je jedan od darova Svetoga Duha. Ovaj dar je znak raspoznavanja Crkve Ostatka i isticalo se u službi Elen G. White. Kao Gospodnji vjesnik, njeni spisi su neprekidni i autoritativni izvor istine koja Crkvi objezbjeđuje utjehu, vodstvo, poučavanje i popravljanje. Oni, također, naglašavaju da je Biblija mjerilo kojim se moraju ispitati sva učenja i iskustva. (Joel 2,28.29; Djela 2,14-21; Hebrejima 1,1-3; Otkrivenje 12,17; 19,10) ↑ Sadržaj
Uzvišena načela Božjeg zakona uobličena su u Deset zapovijesti i potvrđena Kristovim životom. Ona izražavaju Božju ljubav, volju i ciljeve u vezi sa ljudskim ponašanjem i odnosima i obavezuju sve ljude u svim vremenskim razdobljima. Ova pravila su osnova Božjeg zavjeta sa Njegovim narodom i mjerilo Božjeg suda. Posredstvom Svetoga Duha ona ukazuju na grijeh i bude potrebu za Spasiteljem. Spasenje je samo po blagodati, a ne od djela, a njegov rod je poslušnost Zapovijestima. Ova poslušnost razvija kršćanski karakter i donosi osjećanje sreće. Ona je dokaz naše ljubavi prema Gospodu i naše brige za naše bližnje. Poslušnost koja potiče od vjere ispoljava Kristovu silu da preobrazi život i u skladu sa tim jača kršćansko svjedočenje. (Izlazak 20,1-17; Psalam 40,7.8; Matej 22,36-40; Ponovljeni zakon 28,1-14; Matej 5,17-20; Hebrejima 8,8-10; Ivan 15,7-10; Efežanima 2,8-10; 1. Ivanova 5,3; Rimljanima 8,3.4; Psalam 19,7-14) ↑ Sadržaj
Milostivi Tvorac, poslije šest dana stvaranja, odmarao se sedmoga dana i za sve ljude uspostavio Subotu kao uspomenu na stvaranje. Četvrta zapovjest Božjeg nepromjenjivog Zakona zahtjeva svetkovanje ovog sedmog dana, Subote, kao dana od odmora, obožavanja i službe u skladu sa učenjem i životom Isusa, Gospodara od Subote. Subota je dan divnog zajedništva sa Bogom i nas međusobno. Ona je simbol našeg spasenja u Kristu, znak našeg posvećenja, znak naše vjernosti i preduvjet naše vječne budućnosti u Božjem kraljevstvu. Subota je Božji vječni znak Njegovog vječnog zavjeta između Njega i Njegovog naroda. Radosno svetkovanje ovog svetog vremena od večeri do večeri, od Sunčevog zalaska do zalaska, je svetkovanje Božjeg stvaralačkog i otkupiteljskog djela. (Postanak 2,1-3; Izlazak 20,8-11; Luka 4,16; Izaija 56,5.6; 58,13.14; Matej 12,1-12; Izlazak 31,13-17; Ezehijel 20,12.20; Pononljeni zakon 5,12-15; Hebrejima 4,1-11; Levitski zakonik 23,32; Marko 1,32) ↑ Sadržaj
Mi smo Božji pristavi, kojima je On povjerio vrijeme i prilike, sposobnosti i posjede i blagoslove Zemlje i njena sredstva. Mi odgovaramo Njemu za njihovo pravilno korištenje. Mi priznajemo Božje vlasništvo vjernom službom Njemu i našim bližnjima, vraćanjem desetka, davanjem darova za objavljivanje Njegovog Evanđelja i podupiranjem Njegove crkve i njenim rastom. Pristavska služba je prednost koju nam je Bog dao za njegovanje ljubavi i za pobjedu nad sebičnošću i pohlepom. Pristav se raduje blagoslovima koji se kao rezultat njegove vjernosti izlijevaju na druge. (Postanak 1,26-28; 2,15; 1. Ljetopisa 29,14; Hagaj 1,3-11; Malahija 3,8-12; 1. Korinćanima 9,9-14; Matej 23,23; 2. Korinćanima 8,1-15; Rimljanima 15,26.27) ↑ Sadržaj
Pozvani smo da budemo pobožan narod koji misli, osjeća i radi u skladu sa nebeskim načelima. Zbog Duha koji u nama ponovo stvara karakter našeg Gospoda, mi se uključujemo samo u ono što će u našem životu stvoriti čistoću sličnu Kristu, zdravlje i radost. To znači da naša zabava treba da odgovara najvišim mjerilima kršćanskog ukusa i ljepote. Dok priznajemo kulturne razlike, naša odjeća treba da bude jednostavna, skromna i ukusna, koja dolikuje onima čija se istinska ljepota ne sastoji od vanjskog ukrašavanja, već od neprolaznog ukrasa blagog i tihog duha. To također znači da pošto je naše tijelo hram Svetoga Duha, mi trebamo da se razumno brinemo o njemu. Pokraj dovoljnog vježbanja i odmora, trebamo da usvojimo i najzdraviju moguću prehranu i uzdržimo se od nečiste hrane utvrđene u Svetom pismu. Pošto alkoholna pića, duhan i neodgovorno korištenje droga i narkotika štetno djeluju na naše zdravlje i od njih treba da se uzdržimo. Umjesto toga treba da učestvujemo u svemu što naše misli i tijelo dovodi u poslušnost Kristu koji nam želi zdravlje, radost i dobro. (Rimljanima 12,1.2; 1. Ivanova 2,6; Efežanima 5,1-21; Filipljanima 4,8; 2. Korinćanima 10,5; 6,14-7,1; 1. Petrova 3,1-4; 1. Korinćanima 6,19.20; 10,31; Levitski zakonik 11,1-47; 3. Ivanova 2) ↑ Sadržaj
Bog je ustanovio brak u Edenu, a Isus ga je ponovo potvrdio kao doživotnu zajednicu između čovjeka i žene u prijateljstvu punom ljubavi. Za kršćanina bračna obaveza je dana Bogu kao i bračnom paru i trebala da se sklopi između partnera koji su iste vjere. Obostrana ljubav, uvažavanje, poštovanje i odgovornosti su srž ove veze, koja treba da odsjajuje ljubavlju, svetošću, bliskošću i postojanošću odnosa između Krista i Njegove crkve. što se tiče rastave Isus je učio da osoba koja se razvede od bračnog partnera, osim za preljubu, pa sklopi brak sa drugim bračnim partnerom, čini preljubu. Iako neki odnosi u porodici možda ne odgovaraju idealu, bračni partneri koji se u Kristu potpuno predaju jedan drugome, mogu da postignu zajednicu ljubavi pomoću vodstva Duha i crkvenog odgoja. Bog blagoslivlja porodicu i želi da njeni članovi pomažu jedni drugima do potpune zrelosti. Roditelji treba da poučavaju svoju djecu da vole Boga i da su Mu poslušni. Svojim primjerom i svojim riječima treba da ih poučavaju da je Krist učitelj koji voli, koji je uvijek nježan i brižan, koji želi da oni postanu udovi Njegovog tijela, Božje porodice. Povećana bliskost u porodici jedan je od znakova posljednje vijesti Evanđelja. (Postanak 2,18-25; Matej 19,3-9; Ivan 2,1-11; 2. Korinćanima 6,14; Efežanima 5,21-33; Matej 5,31.32; Marko 10,11.12; Luka 16,18; 1. Korinćanima 7,10.11; Izlazak 20,12; Efežanima 6,1-4; Levitski zakonik 6,5-9; Izreke 22,6; Malahija 4,5.6) ↑ Sadržaj
Na Nebu postoji Svetište, prava skinija koju je Bog postavio, a ne čovjek. U njemu Krist vrši službu za nas, omogućavajući vjernicima da iskoriste Njegovu žrtvu pomirenja prinjetu na križu jednom za sve. On je postavljen za našeg Prvosvećenika i otpočeo je sa svojom posredničkom službom u vrijeme svoga uznesenja. Godine 1844., na kraju proročkog vremenskog razdoblja od 2300 dana, On je ušao u drugu i posljednju fazu svoje službe pomirenja. To je djelo istražnog suda koji je dio posljednjeg otklanjanja svakog grijeha, slikovito prikazanog u očišćenju starog hebrejskog svetišta na Dan očišćenja. U toj tipičnoj službi, Svetinja je bila očišćena krvlju žrtvovanih životinja, ali nebeske stvari čiste se savršenom žrtvom Isusove krvi. Istražni sud otkriva nebeskim razumnim bićima, tko je među mrtvima zaspao u Kristu i zato se u Njemu smatra dostojnim da ima udjela u prvom uskrsnuću. On također omogućava da se vidi koji od živih prebivaju u Kristu, drže Božje zapovijesti i vjeru Isusovu i u Njemu su spremni za prelazak u Njegovo vječno kraljevstvo. Ovaj sud potvrđuje Božju pravednost u spašavanju onih koji vjeruju u Isusa. On objavljuje da će oni koji su ostali vjerni Bogu, primiti Kraljevstvo. Završetak ove Kristove službe označiti će kraj vremena milosti prije Drugog Kristovog dolaska. (Hebrejima 8,1-5; 4,14-16; 9,11-28; 10,19:22; 1,3; 2,16.17; Danijel 7,9-27; 8,13.14; 9,24-27; Brojevi 14,34; Ezehijel 4,6; Levitski zakonik 16; Otkrivenje 14,6.7; 20,12; 14,12; 22,12) ↑ Sadržaj
Drugi Kristov dolazak predstavlja blaženu nadu Crkve, veličanstveni vrhunac Evanđelja. Spasiteljev dolazak biće doslovan, osoban i vidljiv na cijelom svijetu. Kada se bude vratio, mrtvi pravednici uskrsnuće i zajedno sa živim pravednicima biće proslavljeni i uzeti na Nebo, a nepravedni će umrijeti. Gotovo potpuno ispunjenje većine proročanstava, zajedno sa sadašnjim stanjem u svijetu, ukazuje da je Kristov dolazak blizu. Vrijeme tog događaja nije otkriveno, pa je zato potrebno da u svako doba budemo spremni. (Titu 2,13; Hebrejima 9,28; Ivan 14,1-3; Djela 1,9-11; Matej 24,14; Otkrivenje 1,7; Matej 24,43.44; 1. Solunjanima 4,13-18; 1. Korinćanima 15,51-54; 2. Solunjanima 1,7-10; 2,8; Otkrivenje 14,14-20; 19,11-21; Matej 24; Marko 13; Luka 21; 2. Timoteju 3,1-5; 1. Solunjanima 5,1-6) ↑ Sadržaj
Plaća za grijeh je smrt. Bog, koji je jedini besmrtan, podariti će vječni život onima koje je otkupio. Do tog dana, smrt je besvjesno stanje svih ljudi. Kada se Krist, koji je naš život, bude pojavio, uskrsli pravednici i živi pravednici biće proslavljeni i uzeti na nebo da dočekaju svoga Gospoda. Drugo uskrsnuće, uskrsnuće nepravednih, dogoditi će se 1000 godina kasnije. (Rimljanima 6,23; 1. Timoteju 6,15.16; Propovjednik 9,5.6; Psalam 146,3.4; Ivan 11,11-14; Kološanima 3,4; 1. Korinćanima 15,51-54; 1. Solunjanima 4,13-17; Ivan 5,28.29; Otkrivenje 20,1-10) ↑ Sadržaj
Milenijum je tisućugodišnje kraljevanje Krista sa svojim svetima na Nebu između prvog i drugog uskrsnuća. U toku ovog vremena sudiće se zlim mrtvima; Zemlja će biti potpuno opustošena, bez stanovnika, zauzeta od sotone i njegovih anđela. Na njegovom kraju Krist i Njegovi anđeli i Sveti grad sići će sa Neba na Zemlju. Nepravedni mrtvi tada će uskrsnuti i sa sotonom i njegovim anđelima opkoliti će grad; ali vatra od Boga uništit će ih i očistiti Zemlju. Svemir će tako zauvijek biti oslobođen od grijeha i grešnika. (Otkrivenje 20; 1. Korinćanima 6,2.3; Jeremija 4,23-26; Otkrivenje 21,1-5; Malahija 4,1; Ezehijel 28,18.19) ↑ Sadržaj
Na novoj Zemlji na kojoj prebivaju pravednici, Bog će osigurati vječni dom za spašene i savršenu životnu sredinu za vječni život, ljubav, radost i poučavanje u Njegovoj prisutnosti. Ovdje će sam Bog prebivati sa svojim narodom, a patnje i smrt nestati će. Velika borba biće okončana i grijeha više neće biti. Sve što je živo i neživo objavljivati će da je Bog ljubav; i On će vladati vječno. Amen. (2. Petrova 3,13; Izaija 35;65,17-25; Matej 5,5; Otkrivenje) ↑ Sadržaj
