Skupina studenata zamolila je pisca Sinclaira Lewisa da im održi predavanje rekavši mu da će svi oni postati pisci. Lewis je počeo s predavanjem: Koji od vas zaista namjeravaju biti pisci? Sve su se ruke digle u zrak. U tom slučaju moje predavanje nema smisla. Moj savjet vama glasi: idite kući i pišite, pišite, pišite… Rekavši to, stavi notes u džep i izađe iz sobe.
Često maštamo o tome kako ćemo nešto učiniti ili pričamo o tome unedogled. Planovi su lijepi, ali nisu dostatni. Da je Isusov život bio samo dobro osmišljen i isplaniran, što bi to značilo ovome svijetu? Po čemu bi bio različit od svih vođa, predvodnika, karizmatika, političara koji cijeli život provode u planiranju i govorima o tim istim planovima? Svi oni nude brojna rješenja, ali nedostaje im ono u čemu je Isus primjer: živi kao što govoriš! Planovi ne bi nosili naše grijehe, prazne riječi ne bi liječile, dizale iz mrtvih, ne bi bile prikovane na križ. Njegov je život bio stvaran, s malo riječi i puno djela. Sve u Njegovom životu govori:Evo, činite ovako kako sam ja činio! Ako jeste kršćanin ili to želite biti, jednostavan savjet glasi:činite, činite, činite…
TK
