12.12.2011
Svi smo u novu godinu ušli s nekim očekivanjima, više ili manje dobrim odlukama, a zajedničko nam je da želimo nešto promijeniti u svom životu. Naše nas odluke možda neće dovesti do te promjene; zato vam nudimo misli iz knjige Promjena za kojom čeznemo autora Krisa Coffina Stevensona koja nam može pomoći da drugačije i pozitivnije razmišljamo. Ona govori o darovima Božje milosti i odgovara na mnoga životna pitanja koja nas muče.
1. DAR BOŽJE MILOSTI:PRIHVAĆENOST
Često kažemo da smo čuli za Boga, ali Ga rijetko uistinu poznajemo. Često ne razumijevamo značenje Njegove milosti, niti uvijek prepoznajemo kada i jesmo li je iskusili. Mnogi od nas i sada vjeruju da moramo zaraditi spasenje čineći nešto. Uhvaćeni smo u zamku legalizma. Ali prije ili kasnije svi osjećamo krivnju zbog učinjenog ili nesavršenog djela.
Trebali bismo spoznati i razumjeti jednu važnu činjenicu: Ne postoji ništa što bismo mi mogli učiniti što bi privoljelo Boga da nas voli više, i ne postoji ništa što bismo mi mogli učiniti a što bi privoljelo Boga da nas voli manje. Ono što mi ČINIMO neće nas spasiti! Mi smo spašeni NJEGOVIM golemim darom ljubavi, Njim samim.
Nije važno što mi činimo za Boga, nego što je Bog učinio za nas. Razmišljajte o razbojniku na križu. Zasigurno je da je bio spašen samom milošću. U nemogućnosti da učini ikakvo dobro djelo, čak nije mogao biti ni kršten! Ipak je povjerovao, prihvatio Krista kao svog Mesiju i Isus ga je uvjerio da će biti spašen.
Takva je milost. Bog nas voli i brine za nas bez obzira što smo učinili ili nismo učinili. Mi smo Njegova djeca i On će nas spasiti. On će nas prihvatiti onakve kakvi jesmo – umrljane grijehom i krivnjom. Ako Ga uhvatimo rukom vjere, On će prihvatiti tu ruku i podići nas k sebi u zagrljaj sigurnosti i čvrsto nas prigrliti svojom ljubavlju i neće nas napustiti.
Milost je ta koja kuca na vrata našeg srca kad smo odvratni sami sebi, u svojoj slabosti i odbojnosti, i kad nam naš put postane nepodnošljiv. Ona je ta koja kaže:Ti si prihvaćen, prihvaćen od Onoga koji je od tebe veći. Da, milost je neograničena i apsolutno pristupačna, neuvjetovana prihvaćenost koju Bog nudi kroz svoga Sina. On ne zahtijeva velika i junačka djela. On čak i ne pita tko smo i odakle dolazimo. Sve što trebamo učiniti jest – izabrati Ga.
On želi da i mi druge prihvatimo onako kako je On prihvatio nas. On želi da prihvatimo sve i da s njima podijelimo ono što je On podijelio s nama – sebe.
2. DAR BOŽJE MILOSTI: OPROST Pronađimo Evanđelje po Luki 7,36-50, pripovijest o ženi koja je došla na Šimunovu gozbu i mirisom pomazala Isusove noge. Ova je žena razumjela značenje milosti, bezuvjetno prihvaćanje i ljubav, oprost što joj ga daje Spasitelj i odgovorila na jedini način koji je poznavala: ostavit će svoj grješni život, a to je pokazala izlijevanjem miomirisa. Ovdje otkrivamo drugo lice milosti – oprost, sažaljenje i pomilovanje. Ta milost pokreće ljubav kao odgovor. Osoba kojoj je mnogo oprošteno, osoba koja je uistinu iskusila milost, voli mnogo i daje zauzvrat mnogo. Takva je Božja milost. Ne samo što nam oprašta i oslobađa nas kazne nego nam On nudi mnogo VIŠE. On nas obnavlja i vraća u prvotno stanje. Ali i mi trebamo biti spremni činiti isto. Trebamo biti milostivi spram onih koji nas okružuju. Trebamo im oprostiti sve ono što nas nagoni da s njima nemamo više posla i da ih napustimo. Zdrav razum nam kaže da smo preslabi, ljudska bića, uhvaćeni u kolosijek uzaludnosti. Milost koja prašta daje nam spoznaju da nas je Bog prihvatio onakve kakvi jesmo, da nam oprašta, da imamo udjela u Njegovoj milosti i da će nas On osloboditi našega tereta krivnje i sramote. On je spreman prekriti sve tvoje grijehe, izbrisati ih i uzeti ih od tebe. Dopusti Mu da to učini upravo sada. On ti neće samo oprostiti nego će te uzeti za ruku i voditi putem svoje pravednosti.
TK
12.12.2011
Skupina studenata zamolila je pisca Sinclaira Lewisa da im održi predavanje rekavši mu da će svi oni postati pisci. Lewis je počeo s predavanjem: Koji od vas zaista namjeravaju biti pisci? Sve su se ruke digle u zrak. U tom slučaju moje predavanje nema smisla. Moj savjet vama glasi: idite kući i pišite, pišite, pišite… Rekavši to, stavi notes u džep i izađe iz sobe.
Često maštamo o tome kako ćemo nešto učiniti ili pričamo o tome unedogled. Planovi su lijepi, ali nisu dostatni. Da je Isusov život bio samo dobro osmišljen i isplaniran, što bi to značilo ovome svijetu? Po čemu bi bio različit od svih vođa, predvodnika, karizmatika, političara koji cijeli život provode u planiranju i govorima o tim istim planovima? Svi oni nude brojna rješenja, ali nedostaje im ono u čemu je Isus primjer: živi kao što govoriš! Planovi ne bi nosili naše grijehe, prazne riječi ne bi liječile, dizale iz mrtvih, ne bi bile prikovane na križ. Njegov je život bio stvaran, s malo riječi i puno djela. Sve u Njegovom životu govori:Evo, činite ovako kako sam ja činio! Ako jeste kršćanin ili to želite biti, jednostavan savjet glasi:činite, činite, činite…
TK